Орфография и фонетика Юрия Крижанича

The article presents an attempt to reconstruct the phonetics (phonology) of the dialect spoken by Juraj Križanić, based on the various orthographic elements used in his texts. DOI: 10.31168/2305-6754.2012.1.1.10The article presents an attempt to reconstruct the phonetics (phonology) of the dialect spoken by Juraj Križanić, based on the various orthographic elements used in his texts. DOI: 10.31168/2305-6754.2012.1.1.1

Juraj Križanić i Ukrajina

Juraj Križanić pokazuje stalnu usmjerenost prema svom idealu solidarnosti Slavena — i to vjerske i političke. Njegovi se osnovni stavovi jasno odražavaju u kontaktima s Ukrajinom i ukrajinskim zbivanjima, makar ti kontakti bili tek slučajni. Do Križanićevog prvog direktnog kontakta s Ukrajincima (ne uzmemo li u obzir onaj s mogućim sustudentima u Grčkom kolegiju (1641—1642. g.) došlo je preko Metodija Terleckyja, biskupa Holma. Njih dvojica sastali su se 1643. i 1644. g. u Hrvatskoj, za vrijeme putovanja Terleckyja u i iz Rima. Nedavno objavljeni dokumenti omogućavaju nam da točnije slijedimo tok i prirodu njihova druženja i da bolje vidimo njegov karakter. Smatralo se da će Križanić postati Terleckyjev suradnik u Holmu, iako je za Križanića to bilo samo sredstvo za postizanje moguće misije u Rusiji. To da Križanić nikada nije stigao u Holm ima se zahvaliti njegovoj usmjerenosti prema tom cilju. Još se jednom sastao s Terleckim u Varšavi gdje mu je Terlecki povjerio neke poslove. Križanićev boravak u Smolensku 1647. g. doveo ga je do upoznavanja reda bazilijanaca, koji, međutim, nisu privukli njegovo veće zanimanje, jer ga je više od svega zaokupljalo pronalaženje sredstava da stigne u Rusiju. Tek za vrijeme svog drugog putovanja u Rusiju 1659. g. Križanić je stvarno putovao kroz Ukrajinu. Bio je na putu da ponudi svoje usluge caru pa je vidio prilike u Ukrajini — period burnog hetmanata Vyhovs\u27kija — u svijetlu potreba vlastitih planova. Kako je bio uvjeren da jedina nada za slavensko jedinstvo ovisi o Rusiji bilo mu je stalo da ukrajinski Kozaci prihvate njegov stav podložnosti caru

Über den Silbenakzent in Juraj Križanićs Dialekt (= О слоговых интонациях в диалекте Юрия Крижанича)

In diesem Beitrag werden die Silbenintonationen des den Texten Križanićs zugrunde liegenden Dialekts rekonstruiert. Das wichtigste Ergebnis der Rekonstruktion ist, dass in seinem Akzentsystem zwei kurzen Intonationen vorkommen, von denen eine vermutlich aus dem urslavischen kurzen Neoakut stammt. Bisher wurde angenommen, dass dieser keine direkten Spuren in den Folgesprachen hinterlassen hat. ____________________ В статье реконструируются слоговые интонации диалекта, на котором основаны тексты Крижанича. Главным выводом является наличие в его акцентной системе двух кратких интонаций, одна из которых скорее всего восходит к праславянскому краткому новому акуту, который, как считалось до сих пор, прямо не отразился ни в одном славянском языке

Juraj Križanić slavic koiné

Juraj Križanić, hrvatski mislilac, djelatnik i stradalac (1618-1683) pisao je posebnim slavenskim jezikom i napisao je jednu osebujnu slavensku gramatiku. Valja razlikovati jezik na kojem Križanić piše i jezik o kojemu piše. Slavenski jezik na kojemu je napisao gotovo sva svoja djela pa i Gramatiku Križanić naziva "kao nekim zajedničkim jezikom", koiné dijalektom. Taj se slavenski zajednički jezik odnosi prema ostalim slavenskim jezicima onako kako se grčko zajedničko narječje - koiné diálektos - odnosilo prema grčkim pojedinačnim narječjima, tj. ne odnosi se prema njima alternativno, već staje uz njih. Slavenski jezik o kojem Križanić piše - napisao je Gramatiku tog jezika Gramatički prikaz ruskog jezika - Gramatíčno izkazânje ob Rúskom jezíku - staroslavenski je jezik, koji Križanić voli zvati ruskim jezikom. Taj pak jezik - ukoliko je lingua littearia - također je svojevrstan slavenski zajednički jezik - koiné diálektos. Dva su dakle slavenska zjednička narječja u Jurja Križanića: jedno na kojem je pisao i jedno o kojem je pisao; ono o kojem je pisao (Gramatiku) staroslavenski je jezik namijenjen nadasve liturgijskoj knjizi i Svetom Pismu; ono pak na kojem je pisao, jezik je namijenjen ostalom području. Dok je jezik o kojem je pisao normativan, jezik na kojem je pisao, fakultativan je. Nadahnuća i poticaje za slavenski zajednički jezik-koiné dobivao je Križanić od zavičajnog interdijalekta, preko druženja s Rafaelom Levakovićem i Metodijem Terleckim, redaktorima rusificiranih glagoljskih liturgijskih kniga do dodira s crkvenoslavenskim i ruskoslavenskim jezikom u Rusiji. I književna moguća druženja (Bohorič, Glavinić, Budinić, Komulović...) mogla su imati udjela u nadahnjivanju slavenskog zajedničkog jezika u Križanića. Križanić se smatra učenikom Konstantina Ćirila Filozofa. On je utoliko svojom Gramatikom nastoji ispravii s vremenom iznakaženi slavenski zajednički jezik, zvan staroslavenski, kojemu su temelje postavili Ćiril i Metodije i koji se rasprostranio među Slavenima kao lingua litteraria. Križanić je Ćirilov i Metodijev učenik i po tome što je i sam pisao na jednom slavenskom zajedničkom jeziku, i po tome što je promicao zajedništvo. Koiné u jeziku, koinonía u životu!Juraj Križanić, a Croatian philosopher, activist and sufferer (1618-1683) wrote in a specific Slavic language and wrote an original Slavic grammar. One has to distinguish between the language in which Križanić wrote and the language he wrote about. Križanić called the language in which he wrote almost all of his works including this grammar "a specific common language" koiné diálektos. This common Slavic language relates to other Slavic languages in the same way as the common Greek dialect- koiné diálektos relates to individual greek dialects i. e. it is not their alternative but co-exists with them. The Slavic language Križanić wrote about (he wrote a Grammatic survay of the Russian language Gramatíčno izkazânje ob Rúskom jezíku) was to Old Church Slavonic language which Križanić liked to call the Russian language. This language when used as a litterary language (lingua litteraria) is also a kind of common Slavic language - koiné diálektos. Thus there are two common Slavic dialects in Juraj Križanić\u27s works: the language Juraj Križanić wrote in and the language he wrote about (Grammar). Old Church Slavonic is the language intended primarly for liturgical works and the Bible. On the other hand the language Križanić wrote in is suitable for other purposes. The former is normative whereas the latter is optional. Križanić received inspiration and encourgement for his work on the common Slavic language from his native inderdialect, through contacts with Rafael Levaković and Metodij Terlecki who were editors of rusified Glagolitic liturgical works and through his contact with Old Church Slavonic and Russian Slavonic language in Russia. Moreover his connections with the men of letters (Bohorič, Glavinić, Budinić, Komulović...) might have influenced Križanić\u27s work on the common Slavic language. Križanić considered himself as a disciple of Konstantin Cyril the Philosopher and with his Grammar he attempted to correct the time corrupted common Slavic language which was invented by Cyril and Methodius and then spread among the Slavs as a lingua litteraria. The fact that he wrote in a common Slavic language and fought for the unity of all Slavs also identifies Križanić as a follower of Cyril and Methodius. Koiné in language, koinonía in life

Juraj Križanić o Sibiru

Više od sto godina Juraj Križanić privlači pažnju ruskih znanstvenika. U ovom se radu autor bavi Križanićevim poznavanjem Sibira. Tobolsk i Sibir udarili su pečat Križanićevu znanju i svjetonazoru. Tobolsk je u to doba bio ne samo administrativno i crkveno središte Sibira nego i razbijeno ekonomsko i osobito trgovačko središte. U njemu su se sjekli putovi iz Evrope i s Istoka. Križanić je za 15 godina progonstva u Sibiru imao prilike mnogo vidjeti i saznati o Sibiru, poznavao je dosta uglednih obitelji i sretao veoma interesantne ljude. O Sibiru je pisao u Politici, a dva je djela u potpunosti posvetio Sibiru: O kineskoj trgovini (O kitajskom torgu) i Povijest Sibira (Historia de Sibiria). Križanić je dao dosta vjernih opisa i podataka o Sibiru (geografskih, etnografskih, povijesnih, gospodarskih itd.). Opisao je položaj Sibira, njegove gradove, (povijest pripajanja Rusiji, a posebno ga je zanimala trgovačka veza Zapada i Istoka preko Sibira, trgovina Rusije i Kine, trgovački putovi, mogućnost plovidbe od Bijeloga mora uzduž obala Sibira na istok do Kitaja. Autor u radu razmatra pitanje izvora Križanićevih podataka o Sibiru. Prije svega to je sama sibirska stvarnost, dojmovi i poznavanje mjesnog života, dugogodišnje življenje sa Sibircima, susreti s trgovcima i prolaznicima, usmena predaja, ljetopisi, izvrsno poznavanje ruske povijesti i djela zapadnoevropskih pisaca koji su bili u Rusiji i ostavili o njoj zapise. Križanićevo odlično poznavanje toga velikog dijela Ruskog Carstva nema važnost samo za njegove suvremenike nego je i danas značajan povijesni izvor

THE UKRAINIAN ELEMENT IN THE GRAMMATICAL WORKS OF JURAJ KRIZANIĆ

Gramatički radovi Jurja Križanića nastali u Rusiji sagledavaju se s gledišta njihove povezanosti s filologijom Ukrajine 17. stoljeća. Na konkretnim primjerima predočena je značajna upućenost hrvatskog znanstvenika u tadašnje stanje istočnoslavenske leksikografske i gramatičarske tradicije stvorene ukrajinskim autorima. Poticaj za izradu gramatičke vizije «slavenskog jezika» Križaniću je pružio rad istaknutog predstavnika ukrajinskog jezikoslovlja Meletija Smotryc\u27kog. Međutim, hrvatski je autor obilato koristio ukrajinski pučki jezik što nažalost nije dovoljno uočeno u dosadašnjoj opsežnoj križanićelogij.Grammatical works of Juraj Križanić which were written in Russia, are observed from the viewpoint of their connection with the Ukrainian philology of the 17th century. Concrete examples show significant knowledge that this Croatian scientist had of the contemporary East-Slavic lexicographic and grammatical tradition. The challenge to create a grammatical vision of «the Slavic language» came to Križanić from the work of Meletija Smotry\u27ckyj, an eminent representative of Ukrainian philology. However, the Croatian author used the Ukrainian folk language to a great extent, which, unfortunately, hasn’t been recognized enough in the past extensive Križanićology. His connections to the Ukraine have traditionally been identified with the ones with Russia, and that is the consequence of a kind of inertia in distinguishing the Ukrainian from the Russian element on the East-Slavic territory. This work uses concrete examples to show the presence of various forms of the Ukrainian language culture in the works of the Croatian author. These works make Križanić the founder of the Croatian Ukrainian school. Through Križanić’s work Croatian philology enters the Ukrainian baroque linguistic culture